Bosnia and Herzegovina
This article was added by the user Anna. TheWorldNews is not responsible for the content of the platform.

15 godina Dodikovog radikalizma: Za sve ovo kriv je Silajdžić

Milorad Dodik krenuo je s realizacijom onoga što je dugo najavljivao - jednostranog prijenosa nadležnosti na nivo RS. NSRS već je usvojila Prijedlog zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS, kojim se onemogućava djelovanje državnoj agenciji na teritoriji RS, a najavljuje ukidanje još čitavog niza nadležnosti; od VSTV-a, preko SIPA-e, Oružanih snaga, do Suda i Tužilaštva BiH.

Presudna godina

No, za prijenos većine nadležnosti glasao je upravo SNSD.

Prvih desetak godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma bilježio se snažan angažman međunarodne zajednice s ciljem „popravljanja“ Ustava, odnosno postizanja toga da BiH postane funkcionalnija država.

Proces jačanja institucija trebao je imati kulminaciju donošenjem “aprilskog paketa” ustavnih promjena, koji je, između ostalog, uvodio jednog predsjednika koji bi se birao iz Parlamenta BiH, reducirao ovlasti Doma naroda na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, entitetsko glasanje bilo je skraćeno na trećinu potrebnih glasova iz svakog entiteta... Činilo se odličnim za probosanske stranke.

No, protiv ustavnih promjena digao se Haris Silajdžić sa svojom Strankom za BiH. Protiv je bio i predsjednik tada tek osnovanog HDZ-a 1990 Božo Ljubić, koji je, nastupajući iz hrvatske nacionalne pozicije, “aprilskom paketu” zamjerao reduciranje ovlasti Doma naroda, pa samim tim i moći hrvatskih stranaka u Parlamentu.

Silajdžić je, pak, kao glavne razloge protivljenja isticao zadržavanje entitetskog glasanja (kao da ono njegovim obaranjem nije ostalo), legalizaciju RS u Parlamentu, kao i član koji je predviđao da se Parlament raspušta u slučaju da se u tri kruga glasanja ne izabere Vlada, što bi, po njemu, vodilo u raspad BiH. Ipak, mnogi su skloni jednostavnijem objašnjenju Silajdžićevih motiva: izbori 2006. bili su jedinstvena prilika da bude izabran u Predsjedništvo i tako postane „lider Bošnjaka“, što bi bilo nemoguće da je paket usvojen, s obzirom na to da bi se nakon toga članovi Predsjedništva birali iz Parlamenta.

Posljednja šansa

“Aprilski paket”, u konačnici, nije usvojen u Predstavničkom domu PSBiH zahvaljujući protivljenju Stranke za BiH, HDZ-a 1990, te nekoliko pojedinačnih zastupnika. Nedostajala su samo dva glasa za potrebnu dvotrećinsku većinu.

Dodik, koji je od te godine do danas neprikosnoveni lider u RS, nakon rušenja potpuno se okrenuo Republici Srpskoj. Njegova retorika postajala je sve radikalnija, što je vremenom vodilo i do otvorenog udara na državu i njene institucije. S druge strane, nakon rušenja “aprilskog paketa” angažman međunarodne zajednice u BiH, prvenstveno SAD, naglo je splasnuo, a proces prijenosa nadležnosti i izgradnje državnih institucija prekinut je.

S ove vremenske distance, imamo i više nego dovoljno razloga upitati se bi li BiH danas bila uspješnija zemlja da jedan od bošnjačkih lidera nije svojevremeno srušio reformski proces u zemlji i time dao vjetar u leđa Dodikovom radikalizmu.

Prijelomna tačka

U razgovoru za „Avaz“ politički analitičar Adnan Huskić prisjetio se tadašnjih riječi Milorada Dodika, koji je upravo te 2006. postao premijer RS.

- S Hejsom (Donald Hejs, prvi zamjenik visokog predstavnika, op. a.) sam radio na tom projektu, na jednoj liniji sam imao Hejsa, na drugoj Dodika u tim momentima. Dodik je tada odgovorno govorio, ovo vam je posljednja šansa, ukoliko ovo propadne, ja se okrećem Republici Srpskoj. To je bila posljednja stvar koju je on prihvatio. I to se krajnjim snagama radilo. Već tada je posustajao međunarodni angažman. EU je bila totalno zbunjena, oni uopće nisu znali da li to da podrže, ali su Amerikanci nekom inercijom to uspjeli gurnuti do vrha brda, ali je palo kako je palo. To je, po meni, bila prijelomna tačka - ističe Huskić.