Bosnia and Herzegovina
This article was added by the user Anna. TheWorldNews is not responsible for the content of the platform.

Nadbiskup Vukšić zaredio za đakone dvojicu kandidata sjemeništa "Redemptoris Mater"

Tijekom svečanog Euharistijskog slavlja, na blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja 28. listopada 2021. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić zaredio je za đakone Vrhbosanske nadbiskupije kandidate Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz sarajevskog predgrađa Vogošće Paula H. Dos Santosa rodom iz Brazila i Dinu Mustafia rodom iz Zadra. Ovim Misnim slavljem je i sjemenište Redemptoris Mater obilježilo desetu obljetnicu postojanja. U koncelebraciju su bila 32 svećenika od kojih su mnogi svoj odgojni put prošli u biskupijskim  sjemeništima Redemptoris Mater u Puli, Vogošći ili nekom drugom od 125 takvih sjemeništa u svijetu. Među vjernicima su bili i roditelji i najbliža rodbina dvojice ređenika te brojni članovi Neokatekumenskog puta. Asistirali su bogoslovi iz Vogošće, a liturgijsko pjevanje animiralo je nekoliko kantora s članovima Neokatekumenskog puta.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić pozvao je sve nazočne da, po zagovoru apostola Šimuna i Tadeja upravo na njihov blagdan koji se slavi toga dana, dvojicu kandidata za đakonat na osobit način preporuče milosrđu Božjem kako bi se i njih dvojica na dostojan i dosljedan način mogli pridružiti „apostolima Isusa Krista, svjedocima njegova evanđelja, u naviještanju Radosne vijesti ovome svijetu koji, zaista, možda više nego li i za čim drugim vapi za radošću, za veseljem – onim izvornim – slobodne duše, slobodne savjesti, slobodnih srdaca“.

Nakon naviještenog evanđeoskog misnog odlomka, kandidate je predstavio rektor sjemeništa vlč. Michele Capasso. Na pitanja nadbiskupa Vukšića o spremnosti vršenja đakonske službe kandidati Paulo i Dino odgovarali su jasnim i glasnim – „hoću“ i „obećavam“.

U prigodnoj propovijedi koju je naslovio „Đakonat je proljeće svetoga reda i početak služenja“, nadbiskup Vukšić podsjetio je da je đakonat „prvi stupanj sakramenta svetoga Reda a njegovo prvo podjeljivanje, prema izvještaju Djela apostolskih i u skladu s uobičajenim tumačenjem tog odlomka iz Svetoga Pisma, obavili su apostoli u Jeruzalemu“. Dodao je da se ovaj svečani čin od početku Crkve u Jeruzalemu vršio na isti način kroza svu povijest Crkve: polaganjem ruku apostolskoga nasljednika i izgovaranjem molitve koju Crkva predviđa. „Tako će i danas ovoj dvojici naše braće biti povjerena vrlo časna i odgovorna služba u stupnju đakonata, na koji će biti uzdignuti, i što se može razumjeti samo očima vjere“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Osvrnuvši se riječi zapisane u „Obredu ređenja“, kazao je da đakoni, okrijepljeni darom Duha Svetoga, pomažu biskupu i njegovim svećenicima u službi riječi, oltara i ljubavi stavljajući se na uslugu svima. Posvijestio je kandidatima trostruko značenje njihova prvotnog ostvarenja služitelja oltara: pripremanje euharistijske žrtve, navješćivanje evanđelja i dijeljenja pričesti vjernicima te ih potaknuo da, u vršenju djela kršćanske ljubavi prema braći i sestrama u potrebi budu primjer učenika koji nije došao da bude služen, nego da služi. Kazao je da dan ređenja za kandidate predstavlja njihovo „proljeće svetoga reda i početak služenja“, kao i „početak očekivanja koje Crkva gaji prema vama ali i dan vaših obećanja da ćete vjerno služiti Kristu i ispuniti očekivanja Crkve“.  „Svojim ređenjem vi ulazite u svetište Gospodinovo. Taj vaš čin pozdravljamo riječima svetoga Pavla: 'Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!' I zajedno s tim velikim apostolom naroda zahvaljujemo 'Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju' (1 Kor 1,3-5). Ovo je zato također dan Gospodina našega Isusa Krista, koji neka vas učini do kraja vjernima i postojanima“, posvijestio je nadbiskup Vukšić.

Dalje je naglasio da pristajanjem uz Kristov nauk i primajući njegov blagoslov – kako je kazao sv. Pavao vjernicima u gradu Efezu – svi „u jednome Duhu imamo pristup Ocu“ (Ef 2,18). Istaknuo je da je Pavlovo tumačenje o jednakosti svih u Kristovoj zajednici u Efezu, u kojem je zajednica vjernika bila je sastavljena od ljudi različita podrijetla, jednako suvremeno i danas kada smo svjedoci različitoga podrijetla dvojice kandidata za đakonat. U tom duhu ponovio je riječi sv. Pavla koji nam poručuje: „Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu“ (Ef 2,19-22).

„Ova misao Isusova apostola, sveca, služitelja oltara i navjestitelja Božje Riječi neka vas, po zagovoru svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja, čiji blagdan danas proslavljamo, vodi kroz vaše buduće služenje i neka Bog bude razlog, svrha i sigurnost svima koji su primili sakrament svetoga Reda i neka u Bogu traže rješenje svih mogućih svojih iskušenja“, rekao je nadbiskup Vukšić koji je na kraju kandidate potaknuo da njihovo apostolsko djelovanje u Crkvi Božjoj bude – kako je to kazao i sam papa Benedikt XVI. – „u potpunom suglasju s njezinim uputama i u zajedništvu s partikularnim Crkvama u koje odlazite djelovati“.

Nakon propovijedi uslijedio je obred đakonskog ređenja koji je započeo molitvom litanija svih svetih za vrijeme kojih su ređenici ležali prostrti na tlo, a svi drugi klečeći molili za njih. Potom je nadbiskup Vukšić polaganjem ruku na glave ređenika i posvetnom molitvom zaredio dvojicu đakona. Uslijedilo je oblačenje ređenika u novo đakonsko ruho i dodjela evanđelistara. Na kraju ređenja je nadbiskup Vukšić izmijenio cjelov mira s novozaređenim đakonima vlč. Paolom i vlč. Dinom nakon čega su novi đakoni pristupili su služenju kod oltara.

Na kraju Svete mise nadbiskup Vukšić je čestitao posebno roditeljima dvojice ređenika i njihovim najbližima te novozaređenim đakonima dao potvrde o ređenju i dekrete za pastoralnu službu. Ocu i majci đakona Paula, koji su došli iz Brazila, uputio je čestitku na portugalskom jeziku koji se govori u toj zemlji, a svi prisutni su se pljeskom pridružili ovoj čestitci.

Vlč. Dino Mustafi ima 31 godinu. Rođen je 2. studenog 1989. u Zadru (Hrvatska) od oca Mirsada Mustafi i majke Jagode rođ. Galac kao najstariji od trojice braće. Kršten je 10. svibnja 1998. u župi sv. Ante Padovanskog u Zadru gdje je primio i sakrament potvrde, 6. svibnja 2006. Maturirao je 2008. u Prirodoslovno-grafičkoj školi u Zadru (zanimanje: grafički tehničar) i radio fizičke poslove kao monter u građevinskom poduzeću. Godine 2011. je završio Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu te postao inženjer informatike nakon čega 2011. godine počinje raditi kao programer u poduzeću Falkensteiner u Zadru. Za vrijeme studija u Splitu je upoznao Neokatekumenski put, a poslije povratka u Zadar nastavlja taj Put u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u zadarskom naselju Belafuža gdje je sazrijevao njegov svećenički poziv. Godine 2013. Dino je ušao, nakon 4 dana duhovnih vježbi, u sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofsko-teološki studij je započeo akademske godine 2013./2014. i završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je diplomirao dana 14. 11. 2018.  U sjemeništu u Vogošći se nalazi od 2013. godine. Proveo je godinu dana na pastoralnoj praksi (itinerancija) u Srbiji. Nakon toga je bio dvije godine u Španjolskoj gdje je naučio španjolski jezik i pratio svećenika u evangelizaciji. Poslije toga je godine 2020. bio u Rijeci te u Slovačkoj i Češkoj.

Vlč. Paulo Henrique Dos Santos Coelho ima 28 godina. Rođen je dana 1. lipnja 1993. u mjestu Santo André (nadbiskupija São Paulo - Brazil), od oca Joséa Manuela i majke Marlene Aveline dos Santos Coelho, a ima mlađeg brata. Kršten je 12. 09. 1993. u župi svete Bernadete u São Paulu, a sakrament Potvrde primio je 14. prosinca 2008. u istoj župi. Maturirao je 2010. u São Paulu. Godine 2008. je upoznao Neokatekumenski put u rodnoj župi te se uključio u XV. neokatekumensku zajednicu gdje je sazrijevao njegov svećenički poziv. Proveo je godinu dana u sjemenište Redemptoris Mater u Braziliji, glavnom gradu Brazila. Godine 2011. je ušao, nakon 4 dana duhovnih vježbi, u sjemenište Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofske i teološke studije je započeo akademske godine 2011./2012. i završio na KBF-u u Sarajevu gdje je diplomirao dana 12. lipnja 2018. U sjemeništu u Vogošći se nalazi od 2011. godine. Proveo je dvije godine na pastoralnoj praksi (itinerancija) u svetoj Zemlji i godinu dana u Aqaba, grad u južnom Jordanu. Osim portugalskog, govori hrvatski, engleski i španjolski. Nakon povratka u Sarajevo, u dogovoru s kardinalom Puljićem je počeo studirati online master kanonskog prava pri Fakultetu u Luganu i od 15. travnja 2021. radi kao bilježnik pri prvostupanjskom ženidbenom sudu Vrhbosanske nadbiskupije.

Nadbiskupijsko misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći utemeljeno je točno prije deset godina, 28. listopada 2011., na blagdan svetih apostola Šimuna i Jude Tadeja i na spomen mučenika u Kini sv. Joakima Royo Pereza i Ivana Alcobera, dekretom nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. Prva skupina je bila sastavljena od 8 bogoslova iz Hrvatske, Slovenije, Meksika i Brazila. Sjemenište ima misionarski cilj na dobrobit sveopće Crkve s ciljem formiranja svećenika za služenje Crkvi u BiH, Europi i na drugim kontinentima u korist nove evangelizacije za  navještaj ljubavi Isusa Krista prema grešnicima. Od početka rektor ovoga sjemeništa je talijanski vlč. Michele Capasso koji je završio sjemenište Redemptoris Mater u Puli te tečno govori hrvatski jezik. Trenutno u sjemeništu ima 12 bogoslova iz Perua, Kolumbije, Španjolske i Srbije, a tu borave i tri obitelji „u poslanju“ iz Poljske, Italije i Makedonije.

O Neokatekumenskom Putu može se više pročitati na njihovoj mrežnoj stranici: neokatekumenskiput.hr. Neokatekumenski put je u službi biskupa i župnika kao itinerarij za ponovno otkrivanje krštenja i trajna formacija u vjeri, a predlaže se vjernicima koji žele oživjeti u svom životu bogatstvo kršćanske inicijacije. Put – čiji se itinerarij živi u župama, u malim zajednicama sastavljenim od ljudi različite dobi i socijalnog statusa – postupno dovodi vjernike u intimnost s Isusom Kristom i oblikuje ih u aktivne subjekte u Crkvi i vjerodostojne svjedoke Radosne vijesti. Put je instrument za kršćansku inicijaciju odraslih koji se pripremaju primiti krštenje. Trenutno je Neokatekumenski put prisutan u 134 nacije na pet kontinenata, s 21.300 zajednica u 6.270 župa, kao i 1.668 obitelji u misijama, od kojih je 216 missio ad gentes u dekristijaniziranim gradovima na pet kontinenata i sa 125 biskupijskih misijskih sjemeništa „Redemptoris Mater“. Međunarodnu ekipu odgovornih za Neokatekumenski put od 2018. godine čine: Kiko Argüello – odgovorni Puta, María Ascensión Romero i prezbiter o. Mario Pezzi. Od početaka puta godine 1964. pa do 2016. ekipu su sačinjavali Kiko Argüello i Carmen Hernández, koji su bili inicijatori, kao i O. Mario Pezzi.