Dok su u nedjelju stranke i kandidati iščekivali rezultate općih izbora u BiH, visoki predstavnik Christian Schmidt donio je dugonajavljivanu odluku. Nametnuo je djelomične izmjene Izbornog zakona BiH i amandmane na Ustav Federacije BiH kako bi osigurao veću funkcionalnost tog entiteta. Ključnom se, ipak, čini izmjena kojom je povećao broj izaslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH i tako povećao izglede da u to tijelo budu izabrani reprezentativni predstavnici konstitutivnih naroda. Posebno je to važno za Hrvate kojima je u tom tijelu prijetio sličan scenarij kao u Predsjedništvu BiH. Koristeći manjkavosti izbornog zakonodavstva, Bošnjaci su vještim inženjeringom mogli izabrati trećinu “svojih” Hrvata u Dom naroda i tako otvoriti put uspostavi izvršne entitetske i državne vlasti mimo izborne volje, čak i 90-postotne većine hrvatskih glasača.
Iako sam očekivao ovu odluku visokog predstavnika, kada ju je nametnuo, ipak sam bio iznenađen. Jer od rata do danas svjedočio sam stotinama intervencija međunarodne zajednice. Sve su bile na štetu Hrvata. Što se sada dogodilo?! Prvi put sustavno i temeljito uključila se hrvatska država. Tihom diplomacijom hrvatski premijer Andrej Plenković strpljivo je lobirao u Europi i svijetu za ispravljanje nepravde prema Hrvatima u BiH. Pritom nikada nije tražio ništa što bi bilo na štetu drugih dvaju naroda i države BiH. Dapače, vjerovao je kako će novi pošteni Izborni zakon relaksirati odnose unutar države, osobito između Hrvata i Bošnjaka, i tako s novom energijom pokrenuti BiH prema euroatlantskim integracijama. Oni koji su gradili svoj koncept na otimačini tuđih prava brzo su u Plenkoviću prepoznali opasnost. Stoga su ga optuživali kako se RH miješa u unutarnje odnose u BiH, pritom zanemarujući da se brojne države miješaju upravo na njihov poziv. Plenković je istodobno morao trpjeti optužbe i unutar svoga naroda. Mnogi su mu zamjerali kako za Hrvate u BiH ne čini dovoljno. Šutio je jer je znao da mu u operaciji spašavanja sunarodnjaka javnost nije saveznik. Teško je tu nepravdu proživljavao.
Projekt “Hrvati u BiH” od početka Plenkovićeva mandata bila je agenda koju je nametnuo svojim ministrima i drugim dužnosnicima kao jedan od prioriteta. Uz političku potporu, i financijski ih je morao održati u životu potpomažući projekte koji su im od vitalne važnosti. Diplomaciju je uključio u borbu za promicanje istine o stanju u BiH. Premijer je gotovo svaki međunarodni susret koristio za pridobivanje dužnosnika za bh. Hrvate. Tako i sa Schmidtom. Iako njegova odluka ne rješava mogućnost izbornih prijevara, ipak je zaokret u trendu koji je opasno prijetio političkom nestanku Hrvata. Nakon Schmidtove intervencije takav plan mnogo je teže ostvariti, ali ne i nemoguće. Osobito što su se i ljevica i desnica kod Bošnjaka udružile u rušenju hrvatske konstitutivnosti. Čak je SDP postao radikalnija desnica od same desnice.
Višenacionalna BiH prvi je put dobila socijaldemokratsko Predsjedništvo države. Izabrani su Denis Bećirović iz SDP-a BiH, Željko Komšić iz DF-a, koji je izrastao iz SDP-a, i Željka Cvijanović iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Međutim, to je tako samo na papiru. Baš kao što samo na papiru ovakav sastav državnog Predsjedništva predstavlja tri konstitutivna naroda - Hrvate, Bošnjake i Srbe. U političkoj praksi stranke iz kojih dolaze novoizabrani članovi Predsjedništva BiH nemaju puno veze sa socijaldemokracijom, a i nacionalna reprezentativnost “hrvatskog predstavnika” Željka Komšića moguća je samo zbog izigravanja slova i duha Daytona.
Činjenica kako su se gotovo sve hrvatske stranke ujedinile u potpori Borjani Krišto iz HDZ-a BiH nije bila dovoljna da se i ovaj put spriječi preglasavanje. Krišto je dobila plebiscitarnu potporu hrvatskih birača. Međutim, brojčana nadmoć Bošnjaka takva je da oni, i uz neizvjesnu borbu za bošnjačko mjesto u Predsjedništvu, predstavnika mogu izabrati i Hrvatima. I tako će biti sve dok je na snazi ovakav Izborni zakon.
Zapravo, izuzev pobjede Denisa Bećirovića nad Bakirom Izetbegovićem, sve ostalo na ovim izborima repriza je onoga što smo imali prije četiri godine. Preliminarni rezultati za parlamente na svim razinama (državnoj, entitetskoj i županijskoj) potvrđuju kako su vodeće nacionalne stranke zadržale primat. Tako će SDA i HDZ pojedinačno u Federaciji imati najviše zastupničkih mandata, a SNSD Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Tješnje nego što se očekivalo, Dodik je ponovno zasjeo na poziciju predsjednika RS-a. U neizvjesnoj utrci pretekao je oporbenu kandidatkinju Jelenu Trivić iako su u izbornoj noći oboje proglasili pobjedu. Kao i mnogi drugi. Pobjednikom se može osjećati i Schmidt koji nije dopustio da ga u nametanju odluke zaustavi ulica, ali i Plenković koji je lobirao da je donese.
